Edith Piaf 19.12.1915.

Strijelci su optimisti koji žele vidjeti samo dobre stvari, premda one često postoje samo u njihovom vizionarskom duhu. Za sobom ostavljaju širok trag posut velikim idejama, smijehom i svakovrsnim pretjerivanjem, dok pogleda uprtog u daljine uporno slijede svoju zvijezdu.

Dok se u smrtnom životu pod njihovim nogama otvaraju ponori tuge, gubici otkidaju velike komade njihovih duša, hrabri će Strijelci nepokolebljivo vjerovati da negdje daleko, negdje tamo vani postoji mirno utočište, postoji odgovor, postoji utjeha ljubavi ili apsolutna sloboda. Ponekad, kad se spotaknu o veliku prepreku, spuste pogled i ugledaju samo srce tame. Čak i smrtno ranjeni, oni se iznova dižu da bi nastavili svoju potragu.

Kroz trnje do zvijezda

U sićušnoj i neuglednoj ženici, Edith Piaf, krio se neustrašivi i prkosni duh Strijelca.

Za mene je pjevanje bijeg. To je drugi svijet. Nisam više na zemlji.

Njen je glas mogao prodrijeti u svako srce, a njena osobnost i glazbeno nasljeđe su postali besmrtni. Krhko tijelo Pariškog vrapčića skrivalo je izmučenu, osjetljivu i krhku dušu. Lutalica od najmanjih nogu čitavog je života osjećala duboki unutrašnji nemir. Raspala obitelj, stalna seljakanja, tuga oskudnog života nisu joj mogli usaditi osjećaj stabilnosti. „Bila sam gladna. Bilo mi je hladno. Ali bila sam slobodna. Slobodna da sanjam … da se nadam.“ Teška borba za opstanak izgubljenog bića s dna društvene ljestvice dovela ju je do rasprodanih koncerata, slave i uspjeha, jer za razliku od mnogih siromašnih i izgubljenih duša, Edith je imala glas.

Glas

Glas koji ju je uzdigao iznad bijede, iznad prosječnog života iščitavamo iz dramatične i intenzivne opozicije Sunca i Merkura s Plutonom. Um zapaljen vatrom ideala, nadahnut slobodom dobio je moć izražavanja. Njen glas je bio jedinstven, dubok i osjećajan. Čitav svoj unutrašnji svijet složenih osjećaja, obojen tugom i nesigurnošću Edith je otvorila pogledu. U duši je ostala divlje i nevoljeno dijete koje se posve samo bori protiv svijeta u potrazi za ljubavi. Nikad se nije pravila da je nešto drugo. I kad je bila na vrhuncu slave bez dlake na jeziku zgražala je profinjeno društvo jezikom ulice, raskalašenim smijehom, svojom iskrenošću.

Gladna ljubavi

Edith se nije sustezala ni od čega u životu. Uzimala bi sve što bi joj se našlo na putu i što bi ju u tom trenu veselilo. Mjesec u Blizancima pojačao je nemir, tjerao Edith da se uvijek nađe u srcu društvenih zbivanja. Šarmantna i prevtljiva, znala je osvojiti sve koji su se našli u njenoj blizini. Živjela je neobuzdano, povodeći se za potrebom da se druži, da razgovara, da poznaje puno ljudi. Rasipala je novac na zabave, živeći svaki dan kao da je posljednji. Stalno u pokretu hrlila je bez razmišljanja u nova iskustva, gladna svijeta, a najviše od svega gladna ljubavi. Jupiter u Ribama opisuje njenu čežnju za apsolutnom ljubavi, za potpunim stapanjem s voljenim bićem. Romantične vizije pokretale  su njen život, motivirale njeno pjevanje. Pluton otvara mogućnosti neslućenog razvoja, ali uzima visoku cijenu. Cijena koju je Edith platila je bila stalna smjena tragedija s velikim uspjesima. Čitavog života Edith je nastojala umaknuti zloj kobi koja ju je pratila od djetinjstva. Toliko željenu sreću u ljubavi nije nikad pronašla. Pjevala je o savršenoj ljubavi nestvarnoj i prelijepoj za ovaj tužni svijet. Venera u opozicji Saturnu, pokazuje da je Edith upravo u ljubavi doživljavala najžešće udarce. Udavala se više puta, uvijek sumnjajući da ju vole zbog njene slave i novca, a ne zbog nje same. Osjećala se ružnom i nevoljenom, nesigurna u vlastite vrijednosti.

Ne žalim ni za čim

Na dan kad su joj javili da je ljubav njenog života, slavni boksač Marcel Cerdan poginuo u avionskoj nesreći, Edith je izišla pred publiku. Gotovo nezamislivo, Edith je pjevala, da izmakne tuzi, da nestane u drugom svijetu kako je ne bi progutali ponori mračnih osjećaja. Pjevala je Himnu ljubavi. Izuzevši sreću, malo je toga što Edith nije iskusila. Siromaštvo i bogatstvo. Majčinstvo i gubitak djeteta. Brakove i rastave. Gubitak voljenog muškarca kojeg je otela smrt. Automobilske nesreće, fizičku bol, tablete i alkohol. Slavu, štovanje publike, druženja s umjetničkom i intelektualnom elitom. Živjela je brzo i intenzivno i otišla je prerano. Imala je 47 godina kad je umrla iscrpljena i uništena, ali uvijek svojeglava, slobodna, dostojanstvena. Njena osobna himna i danas daje snagu mnogima dok duboko u dušu prodire njen glas:

Ne, ne žalim ni za čim, ni za dobrim, ni za zlim, sve mi je to jednako, sve je to plaćeno, odbačeno, zaboravljeno i ni u čem me nije omelo … plamen zapalih svojim uspomenama, svojim tugama i radostima, ne trebam ih više, odbacujem ljubavi i njihove kule, odbacujem ih jer danas započinjem od nule.