Strijelci su optimisti koji žele vidjeti samo dobre stvari, premda one često postoje samo u njihovom vizionarskom duhu. Za sobom ostavljaju širok trag posut velikim idejama, smijehom i svakovrsnim pretjerivanjem, dok pogleda uprtog u daljine uporno slijede svoju zvijezdu.
Dok se u smrtnom životu pod njihovim nogama otvaraju ponori tuge, gubici otkidaju velike komade njihovih duša, hrabri će Strijelci nepokolebljivo vjerovati da negdje daleko, negdje tamo vani postoji mirno utočište, odgovor, utjeha ljubavi ili apsolutna sloboda. Ponekad, kad se spotaknu o veliku prepreku, spuste pogled i ugledaju samo srce tame. Čak i smrtno ranjeni, oni se iznova dižu da bi nastavili svoju potragu.
U sićušnoj i neuglednoj ženici, Edith Piaf, krio se neustrašivi i prkosni duh Strijelca.
Za mene je pjevanje bijeg. To je drugi svijet. Nisam više na zemlji.
Njen je glas mogao prodrijeti u svako srce, a njena osobnost i glazbeno nasljeđe su postali besmrtni. Krhko tijelo Pariškog vrapčića skrivalo je izmučenu, osjetljivu i krhku dušu. Lutalica od najmanjih nogu, čitavog je života osjećala duboki unutrašnji nemir. Raspala obitelj, stalna seljakanja, tuga oskudnog života nisu joj mogli usaditi osjećaj stabilnosti. „Bila sam gladna. Bilo mi je hladno. Ali bila sam slobodna. Slobodna da sanjam…da se nadam.“ Teška borba za opstanak izgubljenog bića s dna društvene ljestvice dovela ju je do rasprodanih koncerata, slave i uspjeha jer je, za razliku od mnogih siromašnih i izgubljenih duša, Edith imala glas.
Glas koji ju je uzdigao iznad bijede i prosječnog života iščitavamo iz dramatične i intenzivne opozicije Sunca i Merkura s Plutonom. Um zapaljen vatrom ideala, nadahnut slobodom, dobio je moć izražavanja. Njen glas je bio jedinstven, dubok i osjećajan. Čitav svoj unutrašnji svijet složenih osjećaja, obojen tugom i nesigurnošću, Edith je otvorila pogledu. U duši je ostala divlje i nevoljeno dijete koje se posve samo bori protiv svijeta u potrazi za ljubavi. Nikad se nije pravila da je nešto drugo. I kad je bila na vrhuncu slave, bez dlake na jeziku zgražala je profinjeno društvo jezikom ulice, raskalašenim smijehom, svojom iskrenošću.
Edith se nije sustezala ni od čega u životu. Uzimala bi sve što bi joj se našlo na putu i što bi je u tom trenu veselilo. Mjesec u Blizancima pojačao je nemir, tjerao Edith da se uvijek nađe u srcu društvenih zbivanja. Šarmantna i prevrtljiva, znala je osvojiti sve koji su se našli u njenoj blizini. Živjela je neobuzdano, povodeći se za potrebom da se druži, razgovara, poznaje puno ljudi. Rasipala je novac na zabave, živeći svaki dan kao da je posljednji. Stalno u pokretu, bez razmišljanja je hrlila u nova iskustva, gladna svijeta, a najviše od svega gladna ljubavi. Jupiter u Ribama opisuje njenu čežnju za apsolutnom ljubavi, potpunim stapanjem s voljenim bićem. Romantične vizije pokretale su njen život, motivirale njeno pjevanje. Pluton otvara mogućnosti neslućenog razvoja, ali uzima visoku cijenu. Cijena koju je Edith platila bila je stalna smjena tragedija i velikih uspjeha. Čitavog života Edith je nastojala umaknuti zloj kobi koja ju je pratila od djetinjstva. Toliko željenu sreću u ljubavi nije nikada pronašla. Pjevala je o savršenoj ljubavi – nestvarnoj i prelijepoj za ovaj tužni svijet. Venera u opozicji Saturnu pokazuje da je Edith upravo u ljubavi doživljavala najžešće udarce. Udavala se više puta, uvijek sumnjajući da je vole zbog njene slave i novca, a ne zbog nje same. Osjećala se ružnom i nevoljenom, nesigurnom u vlastite vrijednosti.
Na dan kad su joj javili da je ljubav njenog života, slavni boksač Marcel Cerdan poginuo u avionskoj nesreći, Edith je izišla pred publiku. Gotovo nezamislivo, Edith je pjevala, da izmakne tuzi, da nestane u drugom svijetu kako je ne bi progutali ponori mračnih osjećaja. Pjevala je Himnu ljubavi. Izuzevši sreću, malo je toga što Edith nije iskusila. Siromaštvo i bogatstvo. Majčinstvo i gubitak djeteta. Brakove i rastave. Gubitak voljenog muškarca kojeg je otela smrt. Automobilske nesreće, fizičku bol, tablete i alkohol. Slavu, štovanje publike, druženja s umjetničkom i intelektualnom elitom. Živjela je brzo i intenzivno te otišla prerano. Imala je 47 godina kad je umrla iscrpljena i uništena, ali uvijek svojeglava, slobodna, dostojanstvena. Njena osobna himna i danas daje snagu mnogima dok duboko u dušu prodire njen glas:
Ne, ne žalim ni za čim, ni za dobrim, ni za zlim, sve mi je to jednako, sve je to plaćeno, odbačeno, zaboravljeno i ni u čemu me nije omelo…plamen zapalih svojim uspomenama, svojim tugama i radostima, ne trebam ih više, odbacujem ljubavi i njihove kule, odbacujem ih jer danas započinjem od nule.
Napisala Senka Ljubić