Sveta mjesta – 1. dio

Svatko od nas ima neko posebno mjesto na kugli zemaljskoj, koje bi želio posjetiti. Možda na listi želja savršenih odredišta prednost imaju tri palme na pješčanoj plaži uz egzotično plavetnilo tropskog mora, no želje su raznolike. Ponekad je privlačnost nekog mjesta neobjašnjiva. Nakon Pariza, Londona i drugih zamamnih urbanih poslastica ima i onih koji čeznu za ledenim bjelinama Antartika ili neistraženim bespućima Tibeta.

No snažnije od zabave i odmora, znatiželje i nemirnog duha privlače nas mjesta posebnih moći. Ta su mjesta tajanstvena, vezana su za naša najdublja religijska vjerovanja i oduvijek su privlačila hodočasnike. Svaka religija ima svoja sveta mjesta koja poput magneta privlače čak i one koji ne pripadaju istoj religijskoj skupini.

Neka je od tih mjesta posvetila sama Zemlja, poput svetih planina, velikih rijeka, skrovitih spilja. Drevne su civilizacije stvorile svetišta i hramove, mjesta nama začudnih i neobjašnjivih oblika koja odražavaju mistiku zaboravljenih božanstava. Možda nerazumljiva, ta mjesta zrače posebnom energijom koju bismo rado osjetili. To su mjesta štovanja drevnih bogova od Uskršnjih otoka, preko Stonehengea do Delfijskog proročišta u Grčkoj.

Sve su živuće religije stvarale vlastite hramove. Oni su veličanstveni poduhvati ljudskog znanja i vještine združene s nadahnućem vjere koje je izgradilo katedrale, samostane, džamije, stupe, svečana središta podjednako religijske ali i svjetovne moći.

Postoje i gradovi koji su svjedočili dramatičnim događajima i taložili stoljetnu energiju koja danas stvara ozračje moći. U mnogima i danas buja život hraneći se energijom prošlosti da bi u vrtlogu stalnih promjena i dalje pisali povijest.

Sva su sveta mjesta, bez obzira na planetarne vladare geografskih područja pod posebnim utjecajem Neptuna. Taj planet, vladar znaka Riba simbolizira hodočašća, samostane i utočišta od svjetovnog života.

U početku su bile planine, te nedostupne, veličanstvene kćeri same majke Zemlje. One su moćne i nepristupačne. Ne čudi da su drevni narodi sa strahopoštovanjem vjerovali da na planinskim vrhuncima mogu obitavati samo bogovi. Najviše planine svijeta nalaze se u lancu Himalaja u čijim se njedrima skriva mnogo mjesta s velikim religijskim značenjem za hinduse i budiste. Najviši vrh Chomolungma znači Majka Svemira i govori puno više o snazi vjerovanja vezanih za ovo područje, od zapadnjačkog imena Mount Everest.

Dragocjeni snježni dragulj

Postoji jedna posebna planina koja je zadržala svoju netaknutost i tajnovitost, jer ljudska noga nikad nije stupila na njen vrh. „Kristal“ ili „Dragocjeni snježni dragulj“ prijevod je nekih imena te djevičanske planine u Tibetanskom dijelu Himalaja koja je najpoznatija po svom sanskrtskom imenu Kailaš. Ona je sveto mjesto čak četiriju religija: hinduizma, budizma, đainizma i izvorne tibetanske religije bön.

Za hinduse je Kailaš ona drevna i izgubljena planina Meru na kojoj živi sam bog Šiva. U noći vjenčanja Šiva je odlučio svojoj družici, prekrasnoj Parvati ispuniti svaku želju i odvesti je na najljepše mjesto na svijetu. Parvati je odabrala „raj“ na zemlji, snijegom ukrašenu, veličanstvenu i samotnu planinu Meru. Taj mitski dom bogova ima pogled na sve strane svijeta, stranice te planine iznimne ljepote bijahu od zlata, kristala, rubina i lapis lazulija, nebesa na dohvatu ruke. Tu oduvijek vlada savršeni mir. Kristalna planina Kailaš sva je u znaku broja četiri. Štuju je četiri religije, u njenoj blizini izviru četiri velike rijeke, a svi vjeruju da je planina središte svijeta i središte duhovne moći. Hodočasnici oko nje opisuju krug hodajući u smjeru kazaljke na satu duboko vjerujući da taj put, krug molitvi, donosi duhovno prosvjetljenje. Dok u sivilu kamena i bjelini snijega dominira Kailaš u svom ozračju djevičanske nedodirljivosti, šarene molitvene zastavice lepršaju na vjetru odajući žar skromnih ljudskih čežnji i molitva. Ovo teško pristupačno mjesto privlači najotpornije hodočasnike koji su spremni danima putovati u karavani jakova i podnositi oskudne uvjete života kako i dolikuje zahtjevima skromnog i strogog Saturna koji je planetarni vladar ovog područja, obilježenog znakom Jarca.

U tradicionalnoj astrologiji svako mjesto pripada određenom znaku i ima svog planetarnog vladara. To se vladarstvo podjednako manifestira geografskim obilježjima kao i posebnim ozračjem koje na nekom mjestu vlada. U zemljanim elementima Jarac vlada Indijom, Bik vlada Kretom i Ciprom, a Djevica Jeruzalemom.

Vatra i snovi

Himalaje su nesumnjivo simbol elementa zemlje, a znak Jarca označava prinicip kristalizacije pa su tako nastale najviše planine svijeta okovane snijegom. Kad krenemo na jugoistok dolazimo u carstvo vatre. Australija. Unutrašnjost kontinenta spaljena žarkim zrakama Sunca, vruća i suha, negostoljubiva. Tu osim rijetkih stanovnika Aboriđina obitavaju duhovi. To su duhovi stvoritelji, duhovi predaka. Jezik kojim se govori su snovi i ples. Aboriđinski mitovi nazivaju doba stvaranja svijeta Sanjanjem iz kojeg je došlo sve njihovo znanje. Preživjeli su u tom negostoljubivom kraju upravo zato što su poštivali stroge zakone opstanka koje je propisala sama Priroda i prenjela ih ljudima u Snu. U njemu je sadržano znanje i vjera, obredi i pravila koja opisuju sve duhovne i fizičke aspekte života.

Jedno od najsvetijih mjesta u pustinji je planina Uluru. Iznenađujuća pojava koja dominira pustim krajolikom, mijenjajući boje kako sunce u svom nebeskom hodu gleda na nju s različitih strana. Crvena u suton, srebrna za rijetkih kiša, privlači veliki broj turista. Brojne Aboriđinske legende pričaju o nastanku Ulurua. Dva plemena predaka trebala su se naći na svečanosti, no jedno je pleme smela prekrasna uspavana žena-gušterica i nisu se pojavili. Drugo je pleme svoju ljutnju pretočilo u zlu blatnu skulpturu koja je oživjela kao dingo. Uslijedila je žestoka bitka u kojoj su poginule poglavice oba plemena. Sama Zemlja se uzdigla u žalosti i tako je nastao Uluru. Tipične odlike znaka Ovna, suh i vruć krajolik, ljutnja, borba iz koje je rođena planina. I danas se vjeruje da one koji uzmu makar i kamenčić s Ulurua stiže nesreća.

U diućem nastavku: Tamo gdje nije bilo planina ljudi su sami počeli graditi stepenice prema nebu, prema božanskom svijetu i besmrtnosti. I tako su nastale piramide…..

Senka Ljubić, objavljeno u Astro Magazinu.